POVJESTNI SPOMENICI

SLOB. KRALJ. GRADA

ZAGREBA

PRIESTOLNICE KRALJEVINE

DALMATINSKO-HRVATSKO-SLAVONSKE.

SABRAO I TROŠKOM TOGA GRADA

NA SVIET IZDAO

IVAN KRST. TKALČIĆ.

SYEZAK, DRUGI. ⠀ .⠀

(IZPRAVE 145-1499.)

U ZAGREBU.

BRZOTISKOM K. ALBRECHTA.

1894.

PREDGOVOR.

ovom drugom svezku povjestnih spomenikah grada Zagreba sabrane su listine, što se odnose na prošlost Zagreba u XV. vieku. Ako je ovaj svezak nešto za prvim zakasnio, to je s toga, što sam sabirući po naših arhivih listine za XV. viek ujedno prikupljao i one, koje spadaju u prvu četvrt XVI. vieka, t. j. od g. 1500 do 1526., a objelodanit ću ih u trećem svezku, a tim ću svršiti prvu seriju povjestnih spomenikah grada Zagreba i popuniti sredovječnu njegovu povjest, u koliko je sadržana u sačuvanih i ubranih listinah.

U ovom su mi se svezku podkrale dvie znatne pogrješke, koje ovim izpravljam, na ime: listina pod brojem 45., koja je upisana u godinu 1426., ne ide u tu godinu, već u godinu 1526. U izvorniku, iz koga ju prepisah, ubilježena je doisto godina 1426., ali krivo, jer Ivan knez krbavski, koji se u toj listini spominje kao ban, ako li je i mogao živjeti godine 1426. (u listini bo, kojom g. 1406. kralj Sigismund daje obćini Pribićkoj nekoje povlasti, spominje se kao kraljevski peharnik: Johannes, dictus grof, comes Corbavie); no to ne može biti taj krbavski knez Ivan s toga, jer on nikada nije banovao niti je god. 1426. mogao imati Medvedgrad, koji je tada držala porodica Albenah, od kojih su ga istom godine 1436. kupili grofovi

Ivan, a to je bio doisto Ivan Torkvat, knez krbavski i ban hrvatski, koji je u istinu godine 1526. i banovao i držao Medvedgrad. Ovu je pogrješku učinio prevodilac te listine, kada ju s hrvatskoga glagolskoga izvornika prenio na jezik latinski, a nastala je tim, jer se u godini (koje se u glagolskom pismu samo pojedinimi slovi označivale) pobrojio, te slovo, koje se uzima za brojku 500, uzeo za 400, a tim zaveo i mene.

Druga je pogrješka, što je listina pod br. 214. ubilježena u godinu 1459., a ta je doslovce jednaka listini pod br. 147 od god. 1449. Ova je pogrješka nastala odatle, što je na toj poznijoj listini gornji rub pečata upravo oštetio pismo, gdje je godina 1449. bila upisana; a pošto je nekoja nepoznata ruka u davno već vrieme na hrbtu listine napisala god. 1459., ja joj, u prvi hip prepisujuć tu listinu, povjerovah, te ju uvrstih u godinu 1459., ali kasnije kada je već tiskana bila, uvidih, da u tu godinu ne spada, a ne može spadati za to, jer se u toj listini od godine 1459. grof Ulrik Celjski spominje kao živ, dočim je on već godine 1456. bio u Biogradu ubijen.

U ostalom pako što se samoga izdanja tiče, upotrebio sam najveću točnost, te sam vaviek izpravljao tiskani svoj rukopis uz izvornik. Nekoje samo vrlo neznatne pogrješke i u samih listinah, i u sadržaju njihovu, koje su se podkrale (a to je vrlo lasno, kada jedna i isti osoba djelo piše i izpravlja), spominjem na dotičnom mjestu.

U Zagrebu na badnjak 1894.

Ivan Tkalčić.